28. April 2025 Goran Šarić

"Ne bude li Bosne, neće biti ni nas...

"Tko smo mi?" je pitanje koje danas često postavljaju ljudi na zapadu. Kad naš čovjek (Srbin, Hrvat, Bošnjak) dođe u SAD ili Kanadu ili Njemačku, vrlo brzo shvati da nema nikog bližeg od onih koji govore njegov jezik i dolaze iz zemlje koju grije isto Sunce.

Možda bi netko i htio biti Portorikanac ili Pakistanac, ali portorikanska ili pakistanska zajednica bi ga u najboljem slučaju ismijala, a vjerojatno bi mu se, da im se pokuša priključiti, desilo i nešto mnogo gore.

Obitelj, zajednica (community) i crkva, to su tri stupa identiteta, to su tri tvrđave koje čuvaju svakog čovjeka u nemirnom moru nacija, vjera, rasa, u megapolisima i bespućima zapadne civilizacije. To vrlo brzo nauči svaki naš čovjek kad zakorači pločnicima Toronta ili Berlina.

I kao što su svim Srbima, Hrvatima i Bošnjacima u tuđini korijeni na vjetrometini Balkana, koliko god da su nam ih sustavno brisali i zatirali, tako je svima nama koji živimo ovdje korijen u Bosni i Hercegovini, ili su naši preci bar nekoć u prošlosti prošli tom prelijepom zemljom.

Netko je pokušavao izmisliti lažnu povijest, te nam tom paučinom, satkanom u tami, povezati oči, jer sa onim tko je slijep i gluh (na svoje korijene, i na svoju prošlost) puno je lakše manipulirati i nad njim provoditi crnomagijsku zlovlast! Tama je izmislila cijele bajke da bi nas hipnotizirala, vezala...

Putujući kroz dragu nam zemlju Bosnu, ali i kroz Hercegovinu, uočava, pa čak i stranac, čudne nazive mjesta sela, gradova i brda, jezera... O tome sam već nekoliko puta razgovarao s ljudima od struke, istraživao... Toponimi u BiH su zaista fascinantni, ali i običaji stanovništva.

Tko ima izoštren vid za povijesne stvari, ne može ne uočiti da je to daleko starije od "od stoljeća sedmog", da je to nešto daleko veće, daleko dalje, i čudesnije...

Jer Bosna nije samo zemlja, ona je duša Balkana, pupak svijeta. Iz njenog krila izvire rijeka ljudi koja je, htjeli to priznati ili ne, oblikovala našu prošlost i sadašnjost.

U stoljećima turskim zuluma, čitava sela, gradovi i regije Hrvatske ostajale su puste, a u njih bi dolazilo zdravo i žilavo stanovništvo iz Bosne i Hercegovine.

Srbija je u nebrojnim ustancima gubila svoje najbolje sinove, od srpskih heroja građene su ćele-kule, ali porušena srpska sela, podizali su, kamen po kamen, stasiti i čvrsti gorštaci iz Bosne i Hercegovine.

Prođite kroz milu nam zemljicu Bosnu, i kroz Hercegovinu "kamena, krša i masline". Planinska sela, zelene doline i stari gradovi... nisu to samo geografska mjesta – oni su memorija, svjedoci našeg postojanja, naše borbe i naše nade.

Tko su oni? Ili bolje rečeno tko smo mi? Oni koji dušu pretoče u sevdah, čiji običaji zrcale prastara vremena, čiji smijeh i humor odzvanja Balkanom. Oni čiji gen je živio ovdje i "prije dolaska Grka". Oni koji su zidali prastare ilirske gradine i naše moderne nebodere.

Strukture u Visokom, tajanstvene figure raznih rasa u Butmiru, desetine tisuća stećaka, ukazanja Gospe, kamene kugle i Batonove gradine, svetišta 'dobrih' krstjana, Bobovac kao spomenik palog bosanskog kraljevstva i kraljice Katarine... sve je to 'zemljica Bosna'.

"Putujem svijetom, al' Bosne nema" kaže jedna pjesma. Prošao sam svaki kutak bivše Jugoslavije i znam da svuda ima divnih ljudi, gostoljubivih, spremnih pomoći, svuda ima i izroda, loših i pokvarenih ljudi, ali ako bih morao neki narod izdvojiti kao najbolji, najplemenitiji, najčestitiji, najbolji, to su Bosanci, sve tri vjere.

Zato me pogodila vijest da Bosni i Hercegovini prijeti demografski slom. Procjene pokazuju da će tamo do 2050. (za 25 godina), živjeti manje od 1.9 milijuna ljudi. U bosanskim školama je danas 20 posto manje učenika nego 2011. A samo će biti gore...

Bez Bosne i Hercegovine, nestat će mostova koji spajaju različitosti, presahnut će izvor koji je napajao rijeke Srbije i Hrvatske. Bez nje, izgubit ćemo ključ razumijevanja sebe, naše prošlosti i naše budućnosti.

Kada putujete njenim putevima, kada zastanete pred nijemim stećcima ili osluškujete priče starih, osjetite tu iskru. Osjetite da u toj zemlji, u tim brdima i dolinama, nije samo zapisano tko smo bili, nego i tko možemo biti. Jer bez Bosne, nema ni Srbije ni Hrvatske. Bez Bosne, nema ni nas."--G.Š.